Biougalj (Biochar) se dodaje zemljištu zbog povećanja plodnosti tla na duži rok. Ovo znanje je hiljadama godina staro, ali zaboravljeno u kontekstu modernizacije i veštačkih đubriva. Tla koja sadrže biougalj otkrivena su u 70-ih godina u oblasti Amazona. Ona potiču iz prekolumbijanskog perioda i nepromenjena su do danas. Ova zemljišta su stekla svetsku slavu pod imenom Terra Preta.
Između ostalog, otkrivena su slična karbonatna zemljišta u Severnoj Nemačkoj, Australiji i drugim mestima u celom svetu. Ono što je sigurno je da su ova zemljišta antropogena (napravljena od strane ljudi) i delom stara stotinama hiljada godina.
Posebno je upadljiva velika plodnost i visok sadržaj humusa tog tla. U međuvremenu, ovom tlu se pripisuju i druge osobine, kao što su zadržavanje kapaciteta vode i nizak gubitak azota. Tačan mehanizam delovanja biljnog uglja u zemljištu i dalje je predmet brojnih studija na univerzitetima i istraživačkim institutima širom sveta.
Važni efekti:
- absorpcija toksičnih materijala u zemljištu, kao što su teški metali i organski zagađivači.
- povećan kapacitet zadržavanja vode
- povećan rast bakterija u tlu
- smanjena emisija metana i azotnog oksida zbog boljeg dovođenja vazduha u zemljište
- povećanje mikorize (Mykorrhiza) i na taj način poboljšano upijanje mineralnih materija biljaka
- poboljšan metabolizam korena biljke što dovodi takođe do smanjenja gubitaka hranjivih materija.
- bolje zdravlje biljaka
Na ovom mestu je veoma važna činjenica, da biougalj nije đubrivo i zbog toga ne bi trebalo da se dodaje u zemljište pre "aktiviranja". Biougalj pre svega deluje kao nosač i rezervoar za hranjive materije. Zbog toga, Biougalj pre mešanja sa zemljom i hranjivim materijama mora da se dopuni, odnosno „aktivira“. Pogodni postupci su mešavine sa kompostom ili ostalim supstancama koje sadrže azot.
Za razliku od drvenog uglja za roštilj, kod biouglja je poželjna izvesna vlažnost, da kod dalje prerade ne stvara prašinu i da ne apsorbuje vodu iz tla. Dosadašnja ispitivanja su pokazala, da velika površina biouglja implementiranog u zemljištu pokazuje pozitivan efekat na rast biljaka. Velika površina je u direktnoj korelaciji sa visokim kapacitetom razmene katjona.
Sa ekološkog stanovišta, postavljaju se pre svega pitanja koncentracije poliaromatičnih ugljo-vodonika (PAK) i polihlor bifenola (PCB). U proizvodnji uglja, nastaju ove veze i mogu da kondenzuju na površini uglja. Samo u jednom prigodnom postupku proizvodnje, može da se spreči da biougalj u velikoj meri bude bez ovih jedinjenja.
Evropski sertifikat za biougalj (EBC) dao je granične vrednosti koje se postavljaju kao standard u branši. Pored PAK i PCB u tome su utvrđene i granične vrednosti za Furan i teške metale. Naš ugalj u svim parametrima leži ispod ovih graničnih vrednosti i zbog toga je bezopasan za primenu u prirodi.
Kontraefekat "staklene bašte"
Dalje, snažan efekat biouglja leži u stabilnim vezama ugljenika i zbog toga se u prirodi veoma sporo razgradjuje. Preostali deo uglja (preko 80%) ostaje stabilan više od 1000 godina u tlu. Pošto ugljenik potiče izvorno iz atmosfere i prilikom rasta biljaka se ugradjuje u njih, tako CO2 iz atmosfere može direktno da se nađe u uglju i time i u tlu i da tamo ostane dugo vremena.
Zbog toga što na ovaj način CO2 iz atmosfere stiže u zemljište, i tamo ostaje dugo vremena vezan, govori se o kontraefektu "staklene bašte".
Mi nudimo naš biougalj neobrađen ili aktiviran.
U galeriji slika možete videti naše mnogobrojne oglede na otvorenom.
Galerija